NAVIJAČKI IZVJEŠTAJI S UTAKMICA

Subota,18.2.2006, u 15 h krećemo s autobusnog kolodvora put Rijeke.Prate nas zvuci Thompsona i Škore,veselo raspoloženje cijelim putem.
Iako su neki otkazali neposredno prije polaska, uspjelo nas se skupiti za jedan kombi koji su nam košarkaši i ovaj put organizirali.
Utakmica protiv trećeplasirane Kostrene zadnja je u nizu težih protivnika.Zato je za naše košarkaše bila iznimno važna.
Na odredište smo stigli oko sat prije tekme tako da smo se stigli zagrijati u obližnjem kafiću te pripremiti za navijanje. Nakon kraćeg traganja za ulazom u dvoranu izvjesili smo svoje «transparente» na ogradu tribina.Gledatelji koji su polako pristizali neobično su razgledavali što nas, što naše rekvizite Neki su čak posegnuli za svojim mobitelima da bi nas slikali.
Četrdesetak prisutnih ostalo je još više iznenađeno kada smo početkom utakmice počeli bodriti naš klub.Na svaku otpjevanu pjesmu i doskočicu doslovno su se sve glave okretale prema vrhu tribina gdje smo se smjestili. Navijanje je uglavnom bilo korektno jer su domaćini svoje ljubimce bodrili pljeskom pa nismo imali razloga za vrijeđanje. Ali tu sreću nije imao sudac Žagar koji je Goraninu prošle sezone u Otočcu priredio niz neugodnih situacija .Da pokažemo gospodi da ne zaboravljamo često smo ga častili različitim povicima («Žagar voli dečke»,»Sudac nema pišu» pa do onih sirovih s mamom i to…).Goranin je slavio sa desetak koševa razlike.Trener Cindrić ovaj je put bio zadovoljan obranom na kojoj se radilo nakon poraza od Kastva
.Nakon utakmice malo smo predahnuli u već spomenutoj birtiji.Tamo nam je prišao i dotični sudac te nas pozdravio rekavši da je navijanje bilo odlično;ako je tako pa bit će opet do skorog viđenja.
Po dolasku u Delnice proslavili smo u Škorpionu uz pizzu i piće.
Kostrena je odrađena, sada slijede četiri nazovimo ih rutinske utakmice,ali to nikako ne znači da se treba opustiti…Sve do završne tekme 18.3. u Denicama protiv Umaga kada će se podijeliti i pehari, koje će košarkaši Goranina bez sumnje dočekati na tronu.

Bura je pregažena rezom 96:78.Navijanje solidno,nema se kaj puno za reći bilo nas je nešto manje nego inače i tako.

IDEMO DALJE!!!

topsi

Gostovanje u Rijeci


Subota 4.2.2006

Za derbi protiv najvećeg suparnika ove sezone, Kastva, košarkaši Goranina sredili su nam kombi.Tako se nas sedam odlučilo krenuti put Rijeke.Možda bi nas bilo i više ali problem je bila polufinalna utakmica Hrvatske i Francuske u rukometu koja se odigravala u istom terminu.Odmah po dolasku na autobusnu stanicu odakle se kretalo naoružali smo se «prehrambenim» proizvodima.
Cijelim putem vesela atmosfera,pjesma,alkohol i zajebancija.
Spomenuta utakmica održavala se u dvorani KK Triglava pošto Kastav nema svoju dvoranu.
Na odredište smo stigli oko 13h, sat vremena prije početka utakmice.Smjestili smo se u zapadni kut tribina ,izvjesili svoje transparente i počeli s navijanjem.
U dvorani je bilo oko 40-ak gledatelja među kojima i 15 mlađih igrača Kastva koji su nam se suprotstavili grlima.Naši dečki na početku su imali inicijativu međutim kraj poluvremena dočekan je sa 9 koševa razlike u korist protivnika.
Početkom treće četvrtine povećala se i napetost zbog nastavka lošeg suđenja što je izazvalo i naše negodovanje.Protivnički navijači uzvratili su nam uvredama tipa: brđani,brđani-šumari,šumari!!!Mi smo na to odgovorili aplausom i skandiranjem «Mi smo brđani najjači smo najjači!!!»A potom smo jedva dočekavši povod zapjevali: "Armada,armada šaka jada" i "Šugava Rijeko,šugavi grade pobit ću pola tvoje Armade"…što je među protivnicima izazvalo muk i mrke poglede svih prisutnih prema nama.Na daljnje provokacije omladinaca Kastva uzvratili smo sa: "Kastav nema dvorane!!!" i "Dječji vrtić Kastav!!!" s uperenim rukama prema njima.
Grla su se trošila do samog kraja a i uvrede s naše strane bile su na nivou, što prema sucima,što prema protivniku.Nećemo ih sve navoditi jer su neke zakonom zabranjene:) A i delegati su se zbog njih žalili upravi na prijašnjim utakmicama.
Utakmica je završila porazom Goranina 101:87.Najbolji igrač protivničkog kluba bio je sudac Oklobdžija.Naime taj smješko zadnje je dvije četvrtine uporno štitio najjače igrače Kastva od 5-e osobne iako su radili grube prekršaje koji su i laiku bili očiti.
Ali ,što je tu je .Naučeni smo na nepravde.Treba što prije zaboraviti i krenuti dalje.
Goranin je još uvijek na čelu tablice.Da se igrom slučaja desi da na kraju ima jednak broj bodova s Kastvom,a što vjerujemo da je nemoguće,korist je na našoj strani zbog međusobnih ogleda i koš razlike ( podsjetimo Kastav je u prvoj tekmi iz Delnica ispraćen sa 36 razlike).
Po povratku u Delnice mi navijači uputili smo se sa Cindretom(trenerom) do Škorpiona gdje smo malo zalili i tako:)

topsi

28.1.2005
Nakon kraće stanke nastavljeno je košarkaško prvenstvo,prva stanica naših košarkaša bila je Umag,Sa tom utakmicom službeno je završio prvi dio sezone.Koji su naši košarkaši odradili fenomenalno bez i jednog poraza, sedam pobjeda. Na ovu utakmicu uspjeli smo se ugurati Fuco ,Matija i moja malenkost kao navijačka podrška ,bilo je to ujedno i naše prvo gostovanje uz košarkaški klub.Krenuli smo oko 10 sati,utakmica se održavala u nešto ranijem terminu 12.30.
Po dolasku u par smo navrata zalili grla,te počeli s navijanjem.Uz nas trojicu standardnih na tribinama su nam se pridružili Ićo koji inače sjedi za zapisničkim stolom i vozač Lanta.Iako nas je bilo malo navijali smo gromoglasno od samog početka.Petnaestak domaćih gledatelja pokušalo nam je u par navrata parirati ali im nije pošlo za rukom. Pjevali smo naše standardne pjesme,a bilo je i ironičnih povika na račun sutkinje;»Baci sisu da se igramo,igramo…ali nije nam zamjerila.

Prije početka treće četvrtine posjetio na je Juka tako da nam se broj povećao.Umag je pregažen rezultatom 74:108.

I nakon tih 40 razlike trener Cindre žalio se na obranu što dovoljno govori o ambicijama za nastavak sezone.
Poslije utakmice uputili smo se do restorana u kojem smo obilno objedovali.Put do Delnica produžio se na 5 sati umjesto planiranih 2.Zašto?Može se pretpostaviti, putem smo morali nekoliko puta stati da se malo natočimo i opskrbimo energijom.



topsi

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima sasvim je "slučajna".

Par dana prije nove godine, točnije u četvrtak, Fuco je javio Frletu i meni da nas košarkaši pozivaju na feštu, povodom uspjeha u ovoj godini.
Rekli smo: Zašto ne? Idemo nešto pojesti, popit ćemo koju pivu pa oko ponoći doma. Ali nije bilo tako. Što ćemo vidjeti iz daljnjeg teksta:-).
U 19.30 našli smo se u dvorani gdje su naši prvaci završavali s treningom, zatim smo se uputili u restoran, cafe bar… 101?- Kaj god to već je?
Nakon dobrog jela, situacija se polako počela zagrijavati. Postajalo je sve zanimljivije. Trener i kapetan momčadi nabacivali su fore jedan drugome na račun. A mi ostali doslovno smo umirali od smijeha. Problem je bio kaj se linija pokvarila pa nismo imali glazbe tako da smo se oko 22.30 uputili prema Pizzi gdje smo pošteno zaigrali po pivama i ostalim vitaminima. Odmah se tu našla i harmonika pa se po svemu dalo naslutiti da će biti duga noć, i da ću opet oboliti:-).Tukli smo tako uz Olivera, Mišu Kovača i naše domaće do samoga jutra. Dečki su bili prva liga, raspoloženi za akciju. Mi Green Boysi, obećali smo košarkašu Šami da ćemo napraviti transparent-PIJEM DA ZABORAVIM. Potrudit ćemo se i ispuniti obećanje. Fuco se oko 2h vidno umoran uputio domu najdražem .Frle i ja ostali smo gaziti do 4h.
I tad, kad smo odlučili krenuti kući, za nama je istrčao jedan od igrača,(napisat ćemo samo inicijale da mu ne bi stvarali loš imidž:-))- I.B. On nam je naredio da moramo do njega. Bog nam je svjedok da "nismo htjeli" ali djelovao je opasno pa smo prestrašeni bez pogovora izvršili naredbu ;-).Dotični nas je zatim nastavio ubijati razno raznim sredstvima. Natočio nam je 80%-tnog otrova te naredio da ispijemo. Kako smo se izvukli iz ovoga zla ne znam. Sjećam se jedino da sam se probudio drugi dan oko 16h u svom krevetu. Jedini dokaz da sve ovo nije bio san bio je okus nečeg svašta najgoreg u ustima i slomljene naočale koje sam imao u džepu…
I što reći na kraju?
Nismo mi krivi, navukli su nas!

Ali nema veze, sve smo im oprostili. ;-)

HVALA SVIM AKTERIMA OVE PRIČE

TOPSI

Da bi događaji na ovoj utakmici bili jasniji,moramo se vratiti jedno kolo unatrag na utakmicu Goranin-Krk.Naime, na toj utakmici koja se održavala nekoliko dana poslije uhićenja generala Ante Gotovine izvjesili smo transparent ANTE GOTOVINA-HEROJ NE ZLOČINAC. Pri početku utakmice počeli smo pjesmu Ante,Ante svi smo za te,te je u tom uzbuđenju bačeno i nekoliko petardi na što je reagirao delegat,pa smo razglasom zamoljeni da se smirimo što smo i učinili.Navijanje je trajalo bez ekscesa cijelu utakmicu,ali kad je sudac odsvirao kraj bačeno je mnoštvo traka u teren i otpočela je desetominutna buka izazvana pirotehničkim sredstvima,što se nije svidjelo osoblju dvorane jer je u toj zbrci par petardi palo i na parket,svjesni smo da je to bila naša pogreška ,ali bože moj desi se…
Spomenuti događaji rezultirali su da se na posljednjoj utakmici ovog dijela prvenstva Goranin-Škrljevo,na tribinama pojavi policija.Policija je kako smo doznali došla na inicijativu gradskog poduzeća «Runolist» koje se bavi održavanjem dvorane,u protivnom bi kako nam je rečeno košarkaškom klubu bilo zabranjeno odigravati utakmice u delničkoj dvorani,što nikome ne bi bilo drago…
I sve bi to bilo u redu da se policija odmah pri ulasku u dvoranu nije počela ponašati baš kao policija,bahato i umišljeno kao da su bogovi koji su iznad svega.Dečke koji su se tad našli u dvorani zapisali su u svoje blokiće, oteli im vino te prijetili da će ih odvesti u postaju što je bilo glupo i bez razloga jer nisu učinili ništa protuzakonito.Onda je policajac koji se pravio kao da je s nekog drugog svijeta zatražio da skinemo zastave sa štapova jer bi štapovima mogli nekoga ozlijediti.Tad smo mu rekli da pogleda da u dvorani nema nikoga koga bismo željeli ozlIjediti,nećemo se valjda međusobno obračunavati.Dodao je da on to ne može znati,a njegova kolegica koja je htjela ostaviti dojam odlučne policajke,postavila je «dubokoumno» pitanje:
«A što da ima?» misleći:da li bismo onda koristili štap za tuču?-Na ovo se možemo samo nasmijati,odkad se to zakon provodi po principu –Što bi bilo kad bi bilo.
Nakon svega dio ekipe počeo je uzimati transparente i napuštati dvoranu.Tad je jedan od košarkaša;Đuka, došao na tribine i tražio od policije da nas pusti da navijamo jer s tim štapom stvarno nemamo na koga.Policajci su bahato odbrundali da će on biti odgovoran ako se što desi i udaljili se.Ekipa se polako vratila u dvoranu ,ali volje za navijanje nije bilo,cijelo prvo poluvrijeme šutili smo da pokažemo nezadovoljstvo.Po završetku druge četvrtine košarkaši su nas zamolili da ih podržimo u drugom dijelu utakmice.I tu dolazi do problema i raskola na tribinama.Dio nas je bio za to da navijamo,a drugi dio je donio neutemeljene zaključke da je klub kriv za policiju te nisu htjeli navijati.
Pri početku drugog poluvremena prvi dio počeo je bodriti Goranin,ipak je zadnje kolo i dečki nisu zaslužili da ih otpratimo tišinom jer su zauzeli prvo mjesto bez i jednog poraza.
Mi smo tu zbog njih a i oni zbog nas.Ali polovica navijača nije tako mislila pa su u naše navijanje upadali uzvikujući « izdaja»,optužujući klub,za što nema nikakva razloga.
Tako se navijanje svelo na prepucavanje dviju opcija, jedni su uzvikivali »Izdaja» i «Prodane duše»,a drugi «ovo nisu Green Boysi».Uz tu borbu glasovima i zvuk bubnja dvoranom je odjekivala samo velika buka koja nije ničemu vodila i bila je prije svega naša sramota.
Iako je utakmica završila pobjedom našeg kluba i prvim mjestom u ovom dijelu sezone,razočarano smo napustili dvoranu.
Pri izlasku jedan član uprave KK Škrljeva upitao je koliko bi koštalo da dođemo navijati za njih,dodajući da će biti i za piti i za jesti.Slične ponude imali smo i od KK Triglav osiguranje…
Odgovor je naravno bio:NISMO NA PRODAJU.
Nadamo se da ćemo u nastavku sezone opet navijati zajedno i složno.

TOPSI

Prijepodnevni i prvi popodnevni sati subote nisu Delnicama darovali bogati navijački štimung, kao da se kasnije neće igrati utakmica Goranin-Kostrena. Ali to je pokvarilo loše vrijeme (kiša je padala cijeli dan), tako da se nismo prije okupili oko naše trgovine.
U dvorani se okupilo nešto više od 400 ljudi. Istočna tribina naravno uvijek puna Green Boys-a. Navijanje je bilo lošije prve dvije četvrtine, a isto i tako igra naših košarkaša. Nakon poluvremena sve jače i jače se ori dvorana našim bodrenjem i u trećoj četvrtini u petoj minuti prekidamo utakmicu trakadom sa istoka.Nakon toga navijanje bez stanke, što to naši košarkaši iskorištavaju i odlaze na veliku koš razliku. Cijela dvorana je na nogama i samo se čuje ''Goranin Delnice''. Četvrta četvrtina pruža pravi spektakl igre i navijanja. Počinje pjesma ''100 komada, 100 komada to je naša nada'' što to čuju naši igrači i dolaze na stotku. Zadnjih pet minuta pjesma se ori ''Volim te Goranin, oooooooooooo…''. Po završetku tekme košarkaši nas dolaze pozdraviti i zapjevati himnu Goranina. Mi nakon utakmice ostajemo ispijati alkohol na tribini, kad je nestalo cuge fešta se proširila na obližnje kafiće.
Još jedno ugodno navijanje i odlična predstava našeg kluba…

IGOR


prekid utakmice Goranin-Kostrena

Goranin-Kastav 95:49

Nakon dugog vremena iščekivanja u Delnicama napokon naši košarkaši igraju prvo kolo
B1 lige. Sve je bilo spremno za veliki derbi pogotovo nas navijača koji smo to jako
priželjkivali.Dio ekipe već ujutro šetalo je gradom sa šalovima oko vrata i pjevale se pjesme.
Okupljanje je planirano u 17:30 sati ispred dvorane i lagano zagrijavanje i pijuckanje nama dragog prehrambenog proizvoda. Zelena vojska naoružana srcem i dobro podgrijanim glasovima razvukla se u kolone i lagano ulazila u dvoranu s pjesmom Supilova, Novo naselje. Cijela dvorana je bila puna, a istočna strana Green boysa bila je prepuna. Na samom početku objesili smo transparente. Navijanje, koje nam je uvijek najjači element navijačkog repertoara, danas je bilo odlično. Na ovoj tekmi bila je promocija pet naših novih pjesama. Za ovu utakmice dobili smo bubnjeve što nas je oko 30-ak Green boysa podiglo u navijanju. Košarkaši našom podrškom sve boje i bolje igraju i odlaze na veliku koš razliku.
Treba još spomenuti da smo u trećoj četvrtini bacili 10-ak traka na teren dajući
Tako posljednji poticaj našim igračima. Scena koja nikog nije mogla ostaviti ravnodušnim.
Poslije pobjede fešta se s tribine nastavila u kafiću skupa s našim košarkašima. Pivo i
vino teklo je u potocima. Još veći poticaj za daljnje navijanje nam je bilo kad nam
je jedan košarkaš rekao da ovakva atmosfera nije ni u Jazinama. Uz tu činjenicu potvrdili smo
s time da su Green boysi najorganiziranija i najbolja u navijanju skupina u nižim ligama
Primorsko goranske županije. Nakon prospavane noći pripremamo se za drugu utakmice za koju se nadamo da će opet pobijediti i da svi skupa to proslavimo.

IGOR